VAZDUSNI RAZGOVORI

Covjek je tema koju nije lako
izloziti, uskociti u nju (...)
Covjeka nije lako uzeti pod
o b j e k t i v.
Francis Ponge
U trenutku kad su Mario R. i Sabrina, njegova vjerenica, drzeci se za ruke poluglasno razgovarali kako je prava sreca i rijetka slucajnost tokom interkontinentalnog leta imati prazna sjedista nasuprot, ukupno cetiri ako racunamo i ostala, na mjesto do prozora stjuard smjesti jednog starijeg covjeka, sa zimskim kaputom preko jedne i sesirom i aktovkom u drugoj ruci.
“Nista bez naocara za citanje! Od broja tri mi se ucinilo da vidim osam... Sjediste broj trideset osam je ovdje, a ja sam, zamislite, sjeo na broj osamdeset osam. Inace, vidim dobro..,” rece i nasmijesi se saputnicima. Ali, tek sto je sjeo, odmah se premjesti na sjediste uz prolaz. “Ovako ce biti bolje!”
“Ako vam tako odgovara...” rece Mario R. osjecajuci lagani stisak Sabrininih prstiju: let do New Yorka je dug! ako starom das povod da se rasprica? prvo sto slijedi bit ce samo lagano opipavanje pulsa: lijepo je putovati, zar? naravno da je lijepo! ah, ja cu do New Yorka, a vi? i vi! poslije? iz New Yorka na Nijagarine