Site Network: My Company | Personal | Artist projects | Shop


"Let us have fantasy, boldness, unexpectedness, enchantment -- above all, tenderness..."
Georges Bizet (1838-1875)

Dragi Vlatko

Dragi Vlatko?

U proslu nedjelju sam se poslije duzeg vremena sreo sa svojim starim prijateljem S.P.
S. P. je moja generacija, melanholik i prikriveni depresivac, no,istovremeno i nadareni pjesnik, jugonostalgicar i veliki muzicki kolekcionar. Istovremeno, S. P. je iskreno religiozan .
Svaki put kad posti duzi period, koza lica mu postane nekako prozirna i dobije boju slonovace, a u pojedinim trenucima, posto glavu brije nacelavo, imam iluziju da ima jedva vidljivi oreol oko glave.
Prilikom naseg posljednjeg susreta, gotovo stidljivo mi je povjerio da je pisao Vlatku Stefanovskom, no, bez oklijevanja mi je pokazao i pismo i Vlatkov odgovor. Na moju opasku ?da ne trazi idole na zemlji?, odgovorio mi je da je on na posebnoj misiji da u sebi izmiri muze i Bogove.
Pismo me jako zaintrigiralo i navelo na ideju da ga zamolim da ga skupa sa odgovorm ponudim nekim novinama, posto sam u njemu i tematski i knjizevno otkrio nesumnjivi kvalitet. Uz saglasnost S.P. dostavljam u cjelini i ovo pismo i Vlatkov odgovor na njega.




? Dragi Vlatko,

Pisem ti ovo pismo s jednim velikim razlogom. Nalazim se vec cetiri godine u Kanadi ? emigracija kao i svaka emigracija ? izgubljene iluzije , polomljeni snovi, spoznaje da za ratne izbjeglice i nema vise smirenja ni mirne luke. U takvim okolnostima, covjek je vise nego ikada ranjiv i sklon da se vraca u djetinjstvo, mladost, tj. da se vraca korijenima.
Rodjen sam 1961 u Bosni, odrastao sam uz tvoju muziku.?Aber, dojde Donke, sam cuo hiljadu puta u periodu od sest mjeseci; na kraju, kao sto to biva sa gramofonskim plocama koje se vole, zna se napamet i kada ce doci krckanje, pucketanje i svi ostali popratni sumovi koji se vremom u nasem uhu sklope u jednu novu melodiju.
I redali su se tvoji albumi. No, nekako nisam bas uvijek imao uho za taj moderni i progresivni zvuk koji si ti pomalo pionirski i mohikanski uvodio na YU- rock scenu.
Dolaze devedesete godine, rat i moje izbjeglistvo. Odlazim u Mannheim i za mene tu pocinje jedna sasvim nova faza u mojim muzickim interesovanjima. Okrecem se jazzu i tzv. World music, i pravim kolekciju od pet stotina kopija sa muzickim ostvarenjima iz ovih zanrova.
Nakon sedam godina odlazim u Kanadu u nadi da cu se smiriti i poceti novi zivot, da cu svojoj kcerki stvoriti jedan za mene zauvijek izgubljeni okvir zivota. Mislio sam da ce to doci kroz novi pasos, slobodu putovanja, skolovanje, red, zakon. Grozio sam se naseg haosa i pokusavao svim silama, gotovo bolesno, da mu umaknem. Imao sam i drugi problem ? jednostavno , gotovo dorijangrejovski, nisam nakon deset godina htio da ljudima koji su ostali u bivsoj Jugoslaviji kvariti sliku o sebi koju sam ostavio kada sam odlazio.
I sada da predem na stvar. Prije divje godine slucajno sam dosao u posjed tvog CD-a ?Live in Belgrade? koji si snimio skupa sa Miroslavom Tadicem. To uzbudjenje koje sam dozivio prilikom slusanja ne moze se uporediti ni sa jednim osjecajem koji sam dozivio. Ta muzika mi je odjednom povratila sve slike mog djetinjstva , cak i mirise. Posto mi je otac sluzio vojsku u Delcevu izmedju 48. i 51. godine, i premda nije bio previse muzikalan, jedine pjesme koje je pjevao bile su makedonske. Tako da sam se, slusajuci tvoj CD, odjednom sjetio da sami ja tepajuci pjevao ?Kao sto je ova casa?? ili ?Bitola moj roden kraj? kad sam imao 5-6 godina. Interesantna je stvar da sam svaki put , i to mi se desilo po prvi put u zivotu, a vjeruj mi da provodim na dan po desetak sati slusajuci muziku, imao osjecaj da bi ti, zapravo, kao stari italijanski majstori koji su u svojim komadima ostavljali slobodan prostor za soliste da sami taj dio na licu mjesta stvore i izvedu,? bio u stanju da napravis hiljade snimaka sa istom temom i da bi ova svaki put zvucala razlicito ? i sve to iz jednostavnog razloga jer ti muziku zivis i muzika je dio tvog tkiva - a kako su putevi krvi, putevi sjecanja, putevi svih kolanja u nasoj unutrasnjosti nesaznatljivi ? tako je i tvoja muzika prozivod nekih unutrasnjih oscilacija i rezonacnija koje mogu proizvesti jedino genijalni umovi.
Po zanimanju sam profesor istorije. Prije dvije godine sam po principu inercije bio primoran da se prekvalifikujem za kompjuterskog programera. Zavrsio sam koledz u Torontu i pokusao da se uvrstim u grupu tzv. instant- porgramera koji u obecanoj zemlji neslucenih mogucnosti rade po biroima i prodaju maglu. Nazalost, dogadjaji od 11/09 su na ovim prostorima citavu ovu bransu do te mjere isprostituirali i bacilli na dno, da je naziv programer postao maltene pezorativan. Posla za programere nije bilo ni za lijek. U tom svemu , da bih zaradio neki novac za zivot , poceo sam da da radim kao kucepazitelj u jednoj velikoj bogatoj zgradi u Torontu.
U toj zgradi sastav ljudi je gotovo romaneskan. Glumci, pjevaci, kreatori , bankari izmedju ostalih i jedan C. G, koji je potpredsjednik jedne velike kanadske kompanije za telelkomunikacije i multimedijalne koncepte. Ova firma, izmedju ostalog, posjeduje i kanadsku televiziju, najvece i najtiraznije novine, organizuje filmski festival u Torontou itd. Meni je taj covjek pao u oci svojim akcentom ( francuskim ) kojim je govorio engleski, vedrim izgledom i zbog toga sto je razgovarao ponekad na dva celularne telefona u isto vrijeme.
Jedom prilikom izasao je sa svojom zenom, koja inace radi u mistarstvu pravde u provinciji Quebec u Kanadi , ispred zgrade da puse kubanske cigarete, nakon sto su se dan ranije vratili sa godisnjeg odmora na Kubi. Tada su me nakratko oslovili i tu je pocelo nase poznanstvo, ako se to smije tako nazvati. Pitali su me da li volim Kanadu, imam li djece, sta sam po zanimanju itd.
Nakon toga nismo kontaktirali mjesecima. Vremenom sam spozano s da je jedini put da se u ovoj zemlji dodje do posla preko veza tj, ako poznajes nekoga ko ce te dovesti i garantovati za tebe. Kao nekada kod nas u Jugoslaviji, s tom razlikom sto je to ovdje legalizovano i cak pozeljno. Slijedeci to iskustvo, napravio sam nekoliko kopija svoje radne biografije i cekao prvu priliku da je dam doticnom gospodinu kako bi mi pomogao da dodjem do posla
I , zaista, jedne veceri dok sam bio na duznosti, i kad se doticni gospodin vracao sa svog posla, uhvatio sam ga u pauzi izmedju dva telefinaranja u hodniku i upitao da li ima mogucnosti da mi pomogne da nadjem posao. On je bez oklijevanja odgovorio da a sam ja svoju sansu zasluzio, uzeo je moje papire i rekao da cu uskoro dobiti poziv za intervju.
Nakon dva dana na kompjuteru me cekala vijest da se javim na intervju u CTV ? glavnu kanadsku televiziju. Naravno, otisao sam i odmah dobio jedan mali ugovor da radim aplikaciju za Discovery Channel (kanal na kanadskoj televiziji ). Sef odjeljenja nije mogao da me ne upita kako sam uspio da dodjem do tako vazne osobe da se zalozi za moje zaposlenje. Ispricao sam mu bez okolisanja sta radim i da su me samo sreca i splet okolnosti doveli u vezu s njim.
Da bih pokazao zahvalnost i na neki nacin skrenuo paznju na sebe, odnio sam mu sljedece sedmice litar vina i tvoj CD ?Live in Belgrade.?
I, neces vjerovati, vec sljedeceg dana mi je rekao da je fasciniran , i da odavno nije cuo nesto sto ga je do te mjere ganulo i ispunilo ( touched and fulfilled. ). Nakon dvije nedjelje i njegova zena mi je rekla kako sam im ( zapravo Ti), poklonio divne casove, jer njih dvoje vole da testiraju vina iz razlicitih zemalja i slusaju muziku.
Nakon toga se duze vremena nismo vidjali, da bi mi odjednom prije tri nedjelje palo u oci da sve cesce dolazi ranije kuci i da mu je zena stalno kod kuce. ( ranije su zivjeli uglavnom razdvojeno) Takodje mu je palo u oci da dobiva crne podocnjake i da mu koza lica postaje pepeljasto siva.
Juce, kada sam dosao na posao, oko pola cetiri, vidio sam ga sa zenom i sinom koji je dosao iz Montreala kako idu u stan. Njegova zena je zastala i rekla mi kako je gospodin C.G. trebao imati taj dan veliku operaciju, medjutim zbog epidemije SARSA ( to je nova savremena posest koja je jako rasprostranejna u Torontu), operacija mora biti odgodjena na neodredjeno vrijeme. Bio sam zatecen i zbunjen, i nisam znao sta da kazem, jer svaki put se izgubim kad vidim da ljudi na Zapadu pokazuju bilo koju vrstu emocija.
Inace, taj moj posao kucepazitelja obuhvata sjedenje iza jednog velikog pulta, javljanje na telefon, primanje poste i paketa, protivpozarnu zastitu i citav niz bezveznih i nepotrebnih aktivnosti koje imucni Kanadjani mogu sebi da priuste.
Posto radim u periodu od 3 do 11 poslije podne, negdje oko devet sati sve se smiri i ja taj period korstim da citam ili da pripremam svoj website na laptopu. i, tako dok sam bio u nekom poludrijemezu i cekao da prodju dva zadnja sata mog posla, iznenada se preda mnog pojavila zena tog doticnog gospodina . Bez casa oklijevanja uhvatila me za ruke i pogledala ravno u oci.
? Ovo moram nekome reci. Moj muz ima rak jetre . I to vrlo agresivan. Radi se o satima , a ne o sedmicama . I , vidite sta nam se deseva. Sada kad smo nazli dvojicu najvecih speijalista iz te oblasti, jednog iz Bostona, specijalizovanog za transplantaciju jetre , a drugog iz Vancouvera, desava nam se ta stvar da su bolnice zatvorene i da se tako komplikovan zahvat ne smije raditi ako postoji rizik bilo kakve infekcije.?
Uporno me gledala u oci i stiskala mi prste.
?Zasto bas nama. Mi smo samo pomagali. Ja sam clan drustva za zastitu ljudskih prava i prava zene. Moj muz je pomagao umjetnike, djecu. Mi zdravo zivimo. Zasto se to desilo bas nama??
Nisam imao odgovora. Osjecao sam samo kako mi se oci pune suzama grlo steze.
?Znate li vi da on ima samo pedeset i sest godina. Ja ne mogu da zamislim zivot bez njega.?
Meni se prva suza vec otkinula iz oka. Uspio sam nekako da promucam da je najvaznije da ona ostane pribrana . Rekao sam da je zivot cudo, i da su cuda moguca, ali da ona prije svega mora ostati hrabra.
?Ne, ne plasite, izdrzat cu ja sve ovo.? Ispratio sam je do vrata.
Ona se tada okrenula i prisla mi sasvim blizu tako da sam osjetio da je mirisala na vino.
? Vjerujte da nema onog vaseg CD-a?, i tada je francuskim akcentom, ali bez greske izgovorila Vlatko Stefanovski, ?mislim da bih prsnula od bola. Jedino mi jos ta muzika pomaze u ovim casovima.?



From: "Vlatko"
Top of Form

Save Address

Print View

Show Headers

Report Junk Mail

Bottom of Form

Date: Tue Apr 1 10:29:02 2003 (PST)
To:
Subject: Re: javljanje iz Toronta


Zdravo S.,
Odavno nisam primio ovakvo pismo. Obicno preko maila
dobijam pisma od saradnika, koja su lakonski
kratka ili dobijam gluposti od reklama i adverta svih
vrsta. A moram da priznam i da je sve manje pismenih
ljudi okolo.
Drago mi je sto slusas moju muziku i sto ona radi negde
daleko bez mog znanja. Uskoro cu imati koncert sa
Miroslavom na Guitarart festivalu u Beogradu (5 april).
Zelim ti puno uspeha u zivotu, molim te posalji pozdrave
tvojim prijateljima kojima si dao CD.
Jedna od stvari na albumu koji sada snimam se zove :
Faith, hope, love...
Pozdrav
Vlatko St.

Emigration Blues Date:12-02-2008